Naslovna INFO Najbrži avion s klipnim motorima koji nikada nije poleteo

Najbrži avion s klipnim motorima koji nikada nije poleteo

fxxx.club tube www.hqsexvideos young hoe elle rose has her pussy stretched.pornpals.club

Istorija avijacije je prepuna „šta-bi-bilo-kad-bi-bilo“ projekata i hrabrih ljudi koji su gajili velike snove, da bi se  najčešće sve završavalo buđenjem u ne tako ružičastoj realnosti.

Malo toga se zna o letelici koja je pred nama, a radi se o „uradi sam“ avionu dvomotorcu s dvostrukim propelerom, koji je bio predviđen za obaranje brzinskog rekorda u kategoriji aviona s klipnim motorima. Njegov kreator je letački as, Dejvid Rouz.

RP-4 je Rouzovo delo, čoveka poznatog po strastvenoj ljubavi prema brzini, s bogatim iskustvom u letenju na bombarderima i lovačkim avionima, čiji je san bio da postavi rekord među letelicama s klipnim motorima. Njegov radikalan dizajn je doduše ugledao svetlost dana, ali se nikada nije vinuo u vazduh, da bi ga njegov nesuđeni pilot ukinuo pre deset godina.

Dotični avion je zaista atraktivnog izgleda, s jasnim „potpisom“ Dejvida Rouza po pitanju oblika, preko inženjeringa, pa do ambicioznosti. Ne jedan, već dva monstruozna V8 motora pogone ovaj avion koji kao da je nastao iz pera nekog strip crtača.

V8 o kojem je reč raspolaže radnom zapreminom od 9,8 litara i isporučuje 2.700 ks. Pomnožimo to sa dva, i dobićemo pravu „propelersku zver“, koja je bila predviđena da postigne brzinu od preko 960 km/h.

Međutim, takva brzina bi iskidala laki okvir, tako da su motori kalibrisani na polovinu maksimalne snage. Bez obzira na to, tandemski postavljeni V8, gde je svaki motor posedovao svoj propeler s kontrarotirajućom postavkom, bili su kadri da sruše brzinski rekord.

Prednja mašina je raspolagala direktnim pogonom koji je snagu slao na prednji propeler, dok je zadnji V8 koristo menjačku kutiju radi zaobilaženja svog „blizanca“ i okretao drugi propeler. Sklop se sastoji od dva po meri kreirana propelera s četiri sečiva s varijabilnim podeonim kružnicama, koje izvorno potiču iz NASA-ine Unducted Fan tehnologije. Da bi dostiglo i stabilno radilo na 4.800 o/min, svako od 72 centimetra dugačkih sečiva je napravljeno od osamdeset četiri sloja od ugljeničnih vlakana, pojačane otpornosti i redukovane mase.

Elegantan, vitak trup, sastoji se od zavarenih cevi od legure hrom-molibdena visoke čvrstoće, prekrivenih tankim aluminijumskim limovima. Iz fotografija se može zaključiti da je avion veoma malog otpora vazduha i visokoefikasan, s prečnikom od 78 centimetara i izbočenjem kupole od dodatnih 30 centimerara.

Poseban rashladni sistem, instaliran unutar krila aviona, pokazao se kao najbolja solucija za nošenje s velikom snagom motora. U suštini, krila su funkcionisala kao hladnjaci, jer se kroz njih pružao sistem cevi dugačak 61 metar, s 51 litrom vode koja je strujala kroz njih.

Radi ostvarivanja što bolje aerodinamičke efikasnosti, krila su bila debljine manje od osam centimetara. Ova složena struktura niskog profila je mogla da se izbori s velikim opterećenjem koje se generisalo tokom visokih brzina (preko 488 kilograma po kvadratnom metru.

S dužinom od 8,5 metara, rasponom krila od samo 6,1 metar, uz površinu krilne sekcije od 5,4 kvadratna metra, ovaj ultrakompaktni avion je trebalo da učestvuje u Unlimited klasi u Reno Air Races šampionatu.

Inicijalno, letelica je imala masu manju od 2.090 kilograma, tako da je bila 45 kilograma lakša od dozvoljenog minimuma. Dizajn s hladnjacima unutar krila je rešio taj problem s dodatnih 190 litara vode, tako da je taj balast uveo letelicu u odgovarajuću kategoriju.

Veoma „žedni“ V8 motori bi na sat trošili 550 litara goriva, dok je avion mogao da ponese samo 380 litara visokooktanskog „soka“ (110 oktana).

Ipak, to je bilo više nego dovoljno za obavezan osmominutni let, neophodan da se kvalifikuje kao zvaničan pokušaj. Mada nema čvrstih podataka u vezi s tim, procena je da bi ova letelica mogla da probije granicu od 850 km/h.

Da joj je to pošlo za krilima, postala bi najbrži avion pogonjen klipnim motorima u istoriji.

RP-4 je dobio svoju formu 2005., da bi šest godina kasnije bio spreman za ispitivanja i početak testova. Međutim, 2011., nakon izvesnog incidenta koji se desio na jednom od mitinga (nevezanog konkretno za njega), Reno Air Racing asocijacija je promenila pravila vezana za leteće mašine, tako da je RP-4 bio diskvalifikovan pre nego što se uopšte vinuo u vazduh.

Čovek koji je stajao iza projekta je beskompromisan kao i njegova kreacija. S preko 2.500 sati letenja u američkom ratnom vazduhoplovstvu, uz bogatu karijeru civilnog pilota, Dejvid Rouz je ostao u svetu avijacije i nakon što se penzionisao.

Osvojio je četiri zlatne medalje u Sport Biplane kategoriji National Air Racesa u Rinou u Nevadi (što mu je pošlo za rukom u okviru pet godina između 2000. i 2004., i to avionom koji je napravio za samo 11 meseci).

S neutoljivom žeđu za (vazdušnim) brzinama, 1999. je kupio NASA-in Mach-Buster prototip, posebno dizajniran za postizanje visokih brzina. Cilj je bio da se ovim avionom s klipnim motorom probije zvučni zid, ali to nikada nije postignuto. Ipak, on je poslužio kao inspiracija za RP-4 Dejvida Rouza.

Mach Booster

Auto Moto Show

Priredio: Pavle Barta

www.regbeegtube.com slutwifetraining rachel. www.onlychicas.net xmas lingerie lesbians have closeup threeway.

Postavi komentar:

Molimo unesite svoj komentar
Unesite svoje ime